Za one koji više vole da za svojom trpezom naprave malo putovanje u anglosaksonsku kuhinju sjajni kuvari pripremaju najrazličitije stekove među kojima je u gradu već postao čuveni biftek na vreloj kamenoj ploči, koja gosta oslobađa davanja obaveznog uputstva da li da bude krvav, pečen ili srednje pečen. Gost sam određuje stepen njegove dopečenosti, postajući na taj način sam svoj kuvar.
"Tabor" je postao neka vrsta hrama ili gastronomskog muzeja gde je moguće svome gostu, strancu, u toku jedne noći predstaviti skraćenu istoriju nacionalne kuhinje. Tu se još uvek neguje stari ritual i redosled hladnih predjela kada se na pladnjevima pojavljuje zlatasto žuta proja (na kojoj se ishranio ovaj narod), mladi sirevi i razmaženi kajmak, užički goveđi pršut sa ukusom planinskih trava, drhtave pihtije i zelene, ljute papričice, bez kojih se ova hrana ne može ni zamisliti.